Ja ne mogu

On lijepo prica,stvarno.Pametan je,dovoljno je dominantan da ide uz moju licnost i ima taj duboki,smirujuci glas.Ali on nije ti. “Volim ptice što tebi lete Volim vjetar što tebi kreće…” Danas je jedan od onih hrabrih dana,kad upalim nasu pjesmu i preletim u vruce ljeto 2014te.Vidim te kako se smijes dok prebacujem brzine i zurim da…

Nastavi čitanje →

Novine.

Bili smo tako nasmijani i bezbrizni a prva dostava je oznacila da je vec pet ujutro.Cuj mene,vec…pa valjda tek.Da,jer za nas je tek pocinjalo vrijeme uzivanja.Svijet se gubio dok sam ti lezala na prsima i brojala udisaje…pa izdisaje.Da sam mogla da se uvucem u tebe,u tvoju unutrasnjost,u tvoje bice i tamo zauvijek ostanem.Jer tamo sam…

Nastavi čitanje →

Popodne

Sjecas li se kako su se zrake Sunca provlacile izmedju nasih prstiju jos jednog sasvim obicnog dana na brdu iznad Sarajeva? Ja ne zaboravljam. Ni taj trenutak a ni poljubac poslije koji je ostao kao pecat na mojim usnama,na mom tijelu jedna barikada gdje niko ne smije prici,jer iza je minsko polje koje samo tvoje…

Nastavi čitanje →

Zrak

Dok dišem i teški slapovi prolaze kroz pluća,pokušavam da se otrgnem od ovog ljeta.Kao teški kamen pada na mene misao,ta slika i prilika tebe naslonjenog za šank,sa koktelom u jednoj ruci.Nije ni druga prazna,to moje mjesto čuvaš za nju.

Nastavi čitanje →

Ujutro

Prije nego izblijede jutarnji obrisi,pokušavam tankim prstićima da te uhvatim.Ovim tankim prstićima,dugim prstićima koje si uvijek tako volio i hvalio…pokušavam da te uhvatim kao moju jedinu poveznicu sa srećom ili makar onim što sam smatrala da je sreća.

Nastavi čitanje →